O CRIDu

O CRID-u

Centar za razvoj inkluzivnog društva - CRID je nevladina organizacija čija je misija:

Stvaranje uslova za inkluzivno društvo kroz primenu inkluzivnog modela invalidnosti.

Na osnivačkoj skupštini okupilo se petnaest osoba sa invaliditetom, roditelja dece sa invaliditetom, osoba bez invaliditeta ali svi sa istovetnom vizijom:

Inkluzija za sve!

Tako je nastala organizacija Centar za razvoj inkluzivnog društva CRID, sa idejom da se projektima utiče na ostvarivanje potpune integracije osoba sa invaliditetom kroz poštovanje ljudskih prava i kroz njihovo slobodno, izborno obrazovanje i zapošljavanje kao najviši oblik inkluzivnog društva.

CRID promoviše inkluzivni model invalidnosti.

Šta to znači?

Socijalni model promoviše integraciju osoba sa invaliditetom. Socijalni model fokus pomera sa dijagnoze na okruženje koje treba da pruži jednake mogućnosti za učešće svih članova društva.

Inkluzivni model kao i socijalni označava proširenje granica društva i prihvatanje svih članova društvene zajednice u sve tokove društva, bez barijera, uz očuvanje sopstvenog integriteta.

Ipak... inkluzivni model se razlikuje od socijalnog, jer je akcenat na poštovanje specifičnosti svakog pojedinca sa invaliditetom , kojeg je, zapravo i sam invaliditet kroz život, stvarao takvim kakv jeste.

Uspostavljanjem društva koje zastupa inkluzivni model, osobe sa invaliditetom imaju sve preduslove za ravnopravnost i život uz poštovanje ljudskih prava svih članova društvene zajednice bez obzira na godine i sposobnosti.

Svrha dizajna za sve je da se pojednostavi život svakome putem proizvoda, komunikacija i izgrađenog okruženja koji bi svi mogli da koristi bez dodatnih troškova.

Dizajn za sve pogoduje ljudima svih dobi i sposobnosti.

Dizajn za sve pospešuje inovativnost i poboljšava životni standard.

Generacije starijih ljudi i osoba sa invaliditetom prihvatajući inkluzivni model žele da žive zdravije, mobilnije i kvalitetnije, a istovremeno i finansijski stabilnije nego što je to bio slučaj sa ranijim generacijama. Zalaganjem za primenu principa dizajna za sve CRID omogućava poštovanje ljudskih prava svih članova društvene zajednice i umanjuje bitnost različitosti zbog godina, sposobnosti ili bilo kakve druge pripadnosti nekoj manjinskoj grupi.

Akcenat aktivnosti CRID-a je samozastupanje osoba sa invaliditetom, jer je to ključna pretpostavka u procesu zastupanja prava i jednakih mogućnosti za osobe sa invaliditetom.

Veoma nam je bitno da kroz aktivnosti zastupamo filozofiju nenasilne akcije u borbi za poboljšanje uslova života i procesa stvaranja inkluzivnog društva.

Naše iskustvo iz aktivističkog angažovanja i iz života još u zemljama bivše Jugoslavije govori nam o nasilju kao najčešće korišćenom odgovoru na konflikt. U najvećem broju slučajeva ono vodi spirali nasilja (od jedne strane ka drugoj, i obrnuto) i kulminaciji svih vrsta nasilja, koja je teško zaustaviti i koja donose strašne posledice. Stoga u pokretu osoba sa invaliditetom mi vidimo veliku potrebu za radom na razumevanju i prevenciji nasilja, i razvoju alternativnih, konstruktivnih i miroljubivih načina za transformaciju i razradu konflikata, jer je to jedini put da se građansko društvo uključi u proces inkluzije svih svojih članova.

Mi ne vidimo prostor za izgradnju inkluzivnog društva ukoliko su osobe sa invaliditetom viđene kao pasivni primaoci davanja od države na osnovu svoje invalidnosti.

Naša ideja je stvaranje uslova za društvo koja pruža izjednačene mogućnosti za dostojanstven i aktivan život osobama sa invaliditetom kao i svim drugim članovima društvene zajednice.

Ambicija CRID-a je da se ujedini regionalni pokret osoba sa invaliditetom i da se partnerstvom između različitih organizacija u regionu stvore uslovi za dugoročne društvene promene.

CRID očekuje da će izazvati promenu stavova u zajednici, društvu i kod državnih vlasti kako bi se stvorilo okruženje gde osobe sa invaliditetom imaju jednake mogućnosti.

CRID je organizacija koja okuplja osobe sa svim tipovima fizičkog i senzornog invaliditeta (cross disability), posebno se zalaže za ostvarivanje prava i pružanje podrške ženama i deci sa invaliditetom.

CRID realizuje formiranje mreže partnerskih organizacija u Beogradu, Nišu, Leskovcu, Majdanpeku, Zaječaru, Zrenjaninu, Pirotu i Šapcu koje zajedno čine Cross-disability mrežu Srbije.

Problemi sa kojima se susreću osobe sa invaliditetom su mnogobrojni ali najzastupljeniji su:

neprihvatanje odgovornosti društva

uticaj predrasuda

neadekvatnost i/ili neprimenjivanje postojećih zakona i propisa

nepristupačnost prevoza, zgrada i javnih ustanova

mala zastupljenost programa personalnih asistenata

Organizacija CRID je u svojim projektima i aktivnostima fokusirana na tri konkretna problema:

Zapošljavanje:

Osobe sa invaliditetom čine 10% populacije(po istraživanjima svetske zdravstvene organizacije).

Međutim, ne zna se u kojoj su meri politike zapošljavanja na pitanja jednakosti, odnosno omogućavaju li zaista ravnopravnost s obzirom na radne (ne)mogućnosti osoba sa hendikepom, kao i prilagođenosti sredine za osobe sa motornim ili senzornim invaliditetom.

Prema istraživanju Centra za proučavanje alternativa (CPA) sprovedenom na teritoriji Republike Srbije bez Kosova i Metohije, 87% osoba sa hendikepom u našoj zemlji je nezaposleno.

Prema istraživanju iz 2001. godine, koje je objavljeno u studiji "Osobe sa invaliditetom i okruženje" (urednik prof. dr Viktorija Cucić), više od 70 odsto osoba sa invaliditetom imalo je jako niske prihode i po sadašnjim kriterijumima svrstavaju se u siromašne. Više od 50 odsto prihoda potiče od primanja po osnovu prava proisteklih iz invalidnosti:

14 odsto invalidnina, odnosno naknada za telesno oštećenje,

26 odsto tuđa nega i pomoć i

14 odsto socijalna pomoć.

Istraživanje je sprovedeno 2001, ali sadašnje stanje se po nekim nezvaničnim podacima i pogoršalo privatizacijom.

Uzroci siromaštva su, pre svega, nizak nivo obrazovanja i niska stopa zaposlenosti.

Obrazovanje:

Pravilno treba da bude integrisano obrazovanje za osobe sa invaliditetom, ali opšti sistem ne zadovoljava potrebe osoba sa invaliditetom, zato su u Srbiji deca sa invaliditetom i njihovi roditelji usmeravani i orijentisani na specijalno školstvo.

U ovom trenutku u Srbiji, u praksi, naglasak se stavlja na vaspitanje i obrazovanje dece i mladih sa invaliditetom u specijalnim školama, dok se integrisanom obrazovanju u redovnim obrazovnim ustanovama posvećuje veoma malo pažnje.

Ni nove izmene Zakona o osnovama sistema vaspitanja i obrazovanja Republike Srbije, kao i usvojen Zakon o sprečavanju diskriminacije, ne donose potreban pomak ka integrisanom obrazovanju kao opštem principu, iako pomenuti zakoni zabranjuju svaki oblik diskriminacije. Još uvek se ne preduzimaju sistemske mere kako bi se osigurala adaptacija obrazovnih programa i procesa vaspitanja i obrazovanja u redovnim vaspitno - obrazovnim ustanovama potrebama dece i mladih sa invaliditetom.

Značajno je istaći da je u istraživanjima vezanim za usvajanje Strategije za smanjenje siromaštva, neadekvatnost obrazovnog sistema za osobe sa invaliditetom, prepoznata kao jedan od faktora koji dovodi do marginalizacije i izolacije ovih osoba, kao društvene manjine, jer one često ne dobijaju adekvatno obrazovanje i stepen kvalifikacije u specijalnim školama, što je jedan od osnovnih faktora za pronalaženje zaposlenja na otvorenom tržištu rada i tako ostaju pasivni primaoci socijalne pomoći, objekti tuđe brige.

Problem u porodici i višestruka diskriminacija žena sa invaliditetom:

Naravno, veća diskriminacija se javlja u mestima i oblastima koja su ekonomski siromašnija, u konzervativnim sredinama, ali nije nekarakteristična ni za razvijenije sredine, pa čak i Beograd kao metropolu.

Osobe sa invaliditetom čine 10% populacije a veoma veliki broj tih osoba žive u Beogradu zbog veće dostupnosti i boljih uslova života. Takodje u Beogradu postoji nekoliko domova za zbrinjavaje i smeštaj osoba sa invaliditetom. Zbog ovih pomenutih faktora u Beogradu se češće govori o diskriminaciji osoba sa invaliditetom što nikako ne znači da ona ne postoji u drugim sredinama. Takođe u Beogradu su rađena i istraživanja na populaciji žena sa invaliditetom. Ovakva istraživanja su pokazala da je situacija kada su žene sa invaliditetom u pitanju i po nekoliko puta gora nego kod muškaraca sa invaliditetom.

Podaci organizacija koje se bave problematikom nasilja nad ženama posebno organizacije Iz kruga koja se bavi problematikom žena sa invaliditetom, prikupljeni u periodu od 1997-2004. godine govore da je diskriminacija žena sa invaliditetom oko pet puta veća nego kod muškaraca sa invaliditetom. Sem toga, vidovi diskriminacije žena sa invaliditetom su raznovrsniji i agresivniji, nasilničko ponašanje češće, dok u preko 80% slučajeva nasilni subjekt potiče iz neposrednog okruženja, pre svega uže porodice (65%).

Takođe, valja istaći da samo nešto više od 5-10% žena sa invaliditetom ima neki posao, stalni ili privremeni, što već samo za sebe dovoljno govori o diskriminaciji ove populacije.

Po tradicionalnom shvatanju žena je neko ko treba da okuplja porodicu,majka i domaćica. Ali postavlja se pitanje koliko je ovakvu ulogu moguće da obavljaju žene koje imaju invaliditet, ali i koliko im se opcija za izbor nudi? Žene koje su u većini izložene nasilju i u porodici i društvu su diskriminisane i po osnovu invaliditeta i po osnovu pola.

Takođe kod majki koje imaju decu sa invaliditetom često se događa diskriminacija u shvatanju da je ona "kriva" što je rodila "takvo" dete.Veoma je čest primer nasilnog ponašanja ili napuštanja muža i oca kada se rodi dete sa invaliditetom.Tu se otvara spirala problema i uloga žrtve od majke do deteta koje ima invaliditet.

Napuštanjem tradicionalnog modela invalidnosti u poslednjoj dekadi i u Srbiji, osobe sa invaliditetom žele da rade i budu aktivni subjekti u društvu.

Širenjem svesti o tom problemu, CRID će uticati na smanjenje višestruke diskriminacije i uključiti relevantne institucije i lokalnu upravu u rešavanje ovih problema a i podizanjem svesti samih žena sa invaliditetom o sebi kao žrtvama nasilja omogućiće se lakši pristup informacijama koje mogu da ukažu na smerove rešavanja dalje marginalizacije i segregacije žena sa invaliditetom ili majki koje imaju decu sa invaliditetom.

U okviru projekata i aktivnosti organizacije CRID, zalažemo se na poboljšanju uslova života osoba sa invaliditetom kao i dece i njihovom uključivanju u obrazovanje u školama sa decom bez invaliditeta

U tom smislu nama je glavni cilj da podignemo svest učenika i nastavnika svih škola u Beogradu o primenljivosti inkluzivnog obrazovanja i da se iniciraju dalje akcije i saradnja na ovom polju, pre svega sa partnerskim školama i organizacijama osoba sa invaliditetom a potom i sa medijima , a zatim i sa relevantnim vladinim institucijama.

Naš cilj je da se deca sa invaliditetom izvuku iz alarmantno marginalnog položaja u kome se nalaze kada je u pitanju njihovo obrazovanje u redovnom obrazovnom sistemu, i da se pokrene inicijativa za njihovo ravnopravno uključenje redovno školovanje.

Realno je očekivati da se kao rezultat naših aktivnosti na tom planu:

1. podigne svest dela nastavnika i učenika u beogradskim školama kao i porodica i neposrednog okruženja dece sa invaliditetom, o potencijalima te dece u okviru redovnog školovanja i njihovoj potrebi da i oni postanu ravnopravni deo redovnog školskog programa,

2. da se u naše aktivnosti uključe škole, institucije i organizacije koje žele da pomognu u ostvarenju ovih ciljeva

3. da se i deca sa invaliditetom ohrabre da aktivno učestvuju u školskim aktivnostima u cilju poboljšanja svog položaja

4. da se relevantne vladine institucije informišu o mogućnostima i pozitivnim primerima zajedničkih aktivnosti dece bez i dece sa invaliditetom.

CRID se zalaže da podrži nenasilje u školama i pomogne stvaranju generacije učenika koji sprovode antidiskriminaciju i poštuju ljudska prava, kroz edukaciju o pravima osoba sa invaliditetom.

CRID se zalaže za podsticanje prilagodljivosti u zapošljavanju osoba sa invaliditetom:

Ohrabrivanju osoba sa invaliditetom da rade, da se transformišu iz zapostavljene, nezaposlene grupacije, koja je tretirana kao teret društvu, u radno aktivnu populaciju, koja privređuje, ostvaruje prihod i time omogućava sebi i svojoj okolini uslove za dostojanstven život.

Razbijanju predrasuda o zapošljavanju osoba sa invaliditetom kod poslodavaca.

Podršci institucijama u politici podsticanja zapošljavanja i samozapošljavanja.

Prilagodljivosti sredine zbog arhitektonskih barijera sa kojima se suočavaju osobe koje imaju motorni invaliditet.

Pristupačnosti organizaovanja posla kod osoba koje imaju oštećenje donjih i/ili gornjih ekstremiteta ili senzorni invaliditet.

Promovisanju povoljnih radnih ugovora za poslodavce koji primaju osobe sa invaliditetom

Prilagodljivosti u obrazovnom sistemu akcentiranje na "celoživotnom" učenju i fleksibilnost radnih karijera.

Prilagodljivosti koja se odnosi na redukciju radnih sati, redukciju prekovremenog rada, razvoj poslova s kraćim radnim vremenom (u cilju povećavanja broja zaposlenih osoba sa invaliditetom)

Kao podršku pravu na rad CRID promoviše:

Važnost politike prekida karijere (zbog mogućeg pogoršanja zdravstvenog stanja)i važnost poslova s nepunim radnim vremenom (part - time).To je od jednake važnosti i za osobe koje imaju invaliditet kao i za osobe bez invaliditeta.

Važnost razvoja servisa personalne asistencije kako bi osobe sa invaliditetom mogle nesmetano da participiraju na tržištu rada.

Takođe ističe važnost eliminacije prepreka i mogućnost povratka na posao nakon nekog vremenskog perioda odsustvovanja sa posla.

Naša vizija je društvo jednakih mogućnosti za sve svoje članove u okviru kojeg će osobe sa invaliditetom ostvariti:

Pravo na život

Pravo na različitost

Pravo na samoodređenje i definisanje svake osobe sa invaliditetom kao ljudskog bića

Pravo ljudi sa mentalnim invaliditetom koji ne mogu sami sebe da zastupaju

Pravo punog učešća i građanskih prava u našoj zajednici

Pravo na ekonomski , fizički i psihološki integritet

Pravo na dostojanstvo, toleranciju i uključivanje

Pravo na pravdu !

Osobe sa invaliditetom žele da same sebe zastupaju u svim domenima života, CRID će svojim aktivnostima podržati osobe sa invaliditetom u obeležavanju novog razdoblja u Srbiji.

Daje nadu i podstrek da osobe sa invaliditetom i na našim prostorima mogu da rade i privređuju, kao što je to već praksa u svetu.

CRID se fokusira na preduslove za zapošljavanje, porodicu i druge aspekte društvenog života koji će osobama sa invaliditetom omogućiti da postignu pravu društvenu promenu.

O CRID-u

Centar za razvoj inkluzivnog društva - CRID je nevladina organizacija čija je misija:

Stvaranje uslova za inkluzivno društvo kroz primenu inkluzivnog modela invalidnosti.

CRID je stvoren u junu 2005. kao potreba nekolicine osoba sa različitim tipovima invaliditeta i bez invaliditeta da se bave pitanjima koja su fokusirana na preduslove za inkluzivno društvo posebno sa akcentom na mesto osoba sa invaliditetom u tom društvu. Na osnivačkoj skupštini okupilo se petnaest osoba sa invaliditetom, roditelja dece sa invaliditetom, osoba bez invaliditeta ali svi sa istovetnom vizijom: Inkluzija za sve!

CRID promoviše inkluzivni model invalidnosti.

Šta to znači?

Medicinsko-tradicionalni model postavlja problem u samom invaliditetu i osobi koja ga ima, dok novi napredniji socijalni model ukazuje da je problem društveno okruženje, jer ako je neprilagođeno, ne pruža jednake mogućnosti svim osobama članovima i članicama društvene zajednice.
Socijalni model promoviše integraciju osoba sa invaliditetom. Socijalni model fokus pomera sa dijagnoze na okruženje koje treba da pruži jednake mogućnosti za učešće svih članova društva.

Inkluzivni model kao i socijalni označava proširenje granica društva i prihvatanje svih članova društvene zajednice u sve tokove društva, bez barijera, uz očuvanje sopstvenog integriteta.

Inkluzivno društvo popularizuje Dizajn za sve, tj.dizajn proizvoda i okruženja na takav način da bude upotrebljiv za sve ljude, u najširem mogućem opsegu, bez dodatnog prilagođavanja ili specijalizovanog dizajna. Svrha dizajna za sve je da se pojednostavi život svakome putem proizvoda, komunikacija i izgrađenog okruženja koji bi svi mogli da koristi bez dodatnih troškova.

Dizajn za sve pogoduje ljudima svih dobi i sposobnosti. Dizajn za sve pospešuje inovativnost i poboljšava životni standard. Generacije starijih ljudi i osoba sa invaliditetom prihvatajući inkluzivni model žele da žive zdravije, mobilnije i kvalitetnije, a istovremeno i finansijski stabilnije nego što je to bio slučaj sa ranijim generacijama. Zalaganjem za primenu principa dizajna za sve CRID omogućava poštovanje ljudskih prava svih članova društvene zajednice i umanjuje bitnost različitosti zbog godina, sposobnosti ili bilo kakve druge pripadnosti nekoj manjinskoj grupi.

Akcenat aktivnosti CRID-a je samozastupanje osoba sa invaliditetom, jer je to ključna pretpostavka u procesu zastupanja prava i jednakih mogućnosti za osobe sa invaliditetom.

Iskustvo koje su osnivači CRID-a poneli iz različitih NVO osoba sa invaliditetom i međunarodnih organizacija koje se bave ovim pitanjima su da treba da kroz projekte organizacije rade na stvaranju slike o osobama sa invaliditetom koje ne žele izolovan život već žele život sa pravom na izbor i na preuzimanje odgovornosti za svoje odluke ali i sa pravom na grešku. Veoma nam je bitno da kroz aktivnosti zastupamo filozofiju nenasilne akcije u borbi za poboljšanje uslova života i procesa stvaranja inkluzivnog društva.

Naše iskustvo iz aktivističkog angažovanja i iz života još u zemljama bivše Jugoslavije govori nam o nasilju kao najčešće korišćenom odgovoru na konflikt. U najvećem broju slučajeva ono vodi spirali nasilja (od jedne strane ka drugoj, i obrnuto) i kulminaciji svih vrsta nasilja, koja je teško zaustaviti i koja donose strašne posledice. Stoga u pokretu osoba sa invaliditetom mi vidimo veliku potrebu za radom na razumevanju i prevenciji nasilja, i razvoju alternativnih, konstruktivnih i miroljubivih načina za transformaciju i razradu konflikata, jer je to jedini put da se građansko društvo uključi u proces inkluzije svih svojih članova.

Mi ne vidimo prostor za izgradnju inkluzivnog društva ukoliko su osobe sa invaliditetom viđene kao pasivni primaoci davanja od države na osnovu svoje invalidnosti.

Naša ideja je stvaranje uslova za društvo koja pruža izjednačene mogućnosti za dostojanstven i aktivan život osobama sa invaliditetom kao i svim drugim članovima društvene zajednice. Ambicija CRID-a je da se ujedini regionalni pokret osoba sa invaliditetom i da se partnerstvom između različitih organizacija u regionu stvore uslovi za dugoročne društvene promene. CRID očekuje da će izazvati promenu stavova u zajednici, društvu i kod državnih vlasti kako bi se stvorilo okruženje gde osobe sa invaliditetom imaju jednake mogućnosti.
CRID je organizacija koja okuplja osobe sa svim tipovima fizičkog i senzornog invaliditeta (cross disability), posebno se zalaže za ostvarivanje prava i pružanje podrške ženama i deci sa invaliditetom.

CRID realizuje formiranje mreže partnerskih organizacija u Beogradu, Nišu, Leskovcu, Majdanpeku, Zaječaru, Zrenjaninu, Pirotu i Šapcu koje zajedno čine Cross-disability mrežu Srbije.

Problemi sa kojima se susreću osobe sa invaliditetom su mnogobrojni ali najzastupljeniji su:

neprihvatanje odgovornosti društva
uticaj predrasuda
neadekvatnost i/ili neprimenjivanje postojećih zakona i propisa
nepristupačnost prevoza, zgrada i javnih ustanova
mala zastupljenost programa personalnih asistenata

Organizacija CRID je u svojim projektima i aktivnostima fokusirana na tri konkretna problema:

Zapošljavanje:

Osobe sa invaliditetom čine 10% populacije(po istraživanjima svetske zdravstvene organizacije). Međutim, ne zna se u kojoj su meri politike zapošljavanja na pitanja jednakosti, odnosno omogućavaju li zaista ravnopravnost s obzirom na radne (ne)mogućnosti osoba sa hendikepom, kao i prilagođenosti sredine za osobe sa motornim ili senzornim invaliditetom. Prema istraživanju Centra za proučavanje alternativa (CPA) sprovedenom na teritoriji Republike Srbije bez Kosova i Metohije, 87% osoba sa hendikepom u našoj zemlji je nezaposleno.

Rezultati istraživanja takođe pokazuju da je veći procenat žena sa invaliditetom u položaju izdržavane osobe. Međutim, u ukupnom broju svih osoba sa invaliditetom, 50% ima srednjoškolsko, više i visoko obrazovanje. To je podatak koji govori o tome da su osobe sa hendikepom školovanjem osposobljene za obavljanje određenih poslova, odnosno da obrazovna struktura osoba sa hendikepom odgovara obrazovnoj strukturi Republike Srbije.Ovakav podatak je kontradiktoran sa njihovom realnom pozicijom. Prema istraživanju iz 2001. godine, koje je objavljeno u studiji "Osobe sa invaliditetom i okruženje" (urednik prof. dr Viktorija Cucić), više od 70 odsto osoba sa invaliditetom imalo je jako niske prihode i po sadašnjim kriterijumima svrstavaju se u siromašne. Više od 50 odsto prihoda potiče od primanja po osnovu prava proisteklih iz invalidnosti:
14 odsto invalidnina, odnosno naknada za telesno oštećenje,26 odsto tuđa nega i pomoć i14 odsto socijalna pomoć.Istraživanje je sprovedeno 2001, ali sadašnje stanje se po nekim nezvaničnim podacima i pogoršalo privatizacijom. Uzroci siromaštva su, pre svega, nizak nivo obrazovanja i niska stopa zaposlenosti.

Obrazovanje:

Kroz kratak osvrt na mere za podsticanje ravnopravnosti osoba sa invaliditetom iz Zakona protiv diskriminacije osoba sa invaliditetom, uočićemo član 62. Zakona kojim se predviđa obaveza države da preduzme mere kako bi obrazovanje za osobe sa invaliditetom bilo deo integralnog opšteg sistema obrazovanja i vaspitanja. Pravilno treba da bude integrisano obrazovanje za osobe sa invaliditetom, ali opšti sistem ne zadovoljava potrebe osoba sa invaliditetom, zato su u Srbiji deca sa invaliditetom i njihovi roditelji usmeravani i orijentisani na specijalno školstvo. U ovom trenutku u Srbiji, u praksi, naglasak se stavlja na vaspitanje i obrazovanje dece i mladih sa invaliditetom u specijalnim školama, dok se integrisanom obrazovanju u redovnim obrazovnim ustanovama posvećuje veoma malo pažnje. Ni nove izmene Zakona o osnovama sistema vaspitanja i obrazovanja Republike Srbije, kao i usvojen Zakon o sprečavanju diskriminacije, ne donose potreban pomak ka integrisanom obrazovanju kao opštem principu, iako pomenuti zakoni zabranjuju svaki oblik diskriminacije. Još uvek se ne preduzimaju sistemske mere kako bi se osigurala adaptacija obrazovnih programa i procesa vaspitanja i obrazovanja u redovnim vaspitno - obrazovnim ustanovama potrebama dece i mladih sa invaliditetom. Značajno je istaći da je u istraživanjima vezanim za usvajanje Strategije za smanjenje siromaštva, neadekvatnost obrazovnog sistema za osobe sa invaliditetom, prepoznata kao jedan od faktora koji dovodi do marginalizacije i izolacije ovih osoba, kao društvene manjine, jer one često ne dobijaju adekvatno obrazovanje i stepen kvalifikacije u specijalnim školama, što je jedan od osnovnih faktora za pronalaženje zaposlenja na otvorenom tržištu rada i tako ostaju pasivni primaoci socijalne pomoći, objekti tuđe brige.

Problem u porodici i višestruka diskriminacija žena sa invaliditetom:

Sva javnomnjenjska istraživanja koja su rađena u poslednjih pet godina nedvosmisleno pokazuju da je položaj žena u najvećoj meri u većini područja u Srbiji diskriminatoran, marginalizovan, pa čak i uvredljiv. Naravno, veća diskriminacija se javlja u mestima i oblastima koja su ekonomski siromašnija, u konzervativnim sredinama, ali nije nekarakteristična ni za razvijenije sredine, pa čak i Beograd kao metropolu. Osobe sa invaliditetom čine 10% populacije a veoma veliki broj tih osoba žive u Beogradu zbog veće dostupnosti i boljih uslova života. Takodje u Beogradu postoji nekoliko domova za zbrinjavaje i smeštaj osoba sa invaliditetom. Zbog ovih pomenutih faktora u Beogradu se češće govori o diskriminaciji osoba sa invaliditetom što nikako ne znači da ona ne postoji u drugim sredinama. Takođe u Beogradu su rađena i istraživanja na populaciji žena sa invaliditetom. Ovakva istraživanja su pokazala da je situacija kada su žene sa invaliditetom u pitanju i po nekoliko puta gora nego kod muškaraca sa invaliditetom.

Podaci organizacija koje se bave problematikom nasilja nad ženama posebno organizacije Iz kruga koja se bavi problematikom žena sa invaliditetom, prikupljeni u periodu od 1997-2004. godine govore da je diskriminacija žena sa invaliditetom oko pet puta veća nego kod muškaraca sa invaliditetom. Sem toga, vidovi diskriminacije žena sa invaliditetom su raznovrsniji i agresivniji, nasilničko ponašanje češće, dok u preko 80% slučajeva nasilni subjekt potiče iz neposrednog okruženja, pre svega uže porodice (65%). Takođe, valja istaći da samo nešto više od 5-10% žena sa invaliditetom ima neki posao, stalni ili privremeni, što već samo za sebe dovoljno govori o diskriminaciji ove populacije. Po tradicionalnom shvatanju žena je neko ko treba da okuplja porodicu,majka i domaćica. Ali postavlja se pitanje koliko je ovakvu ulogu moguće da obavljaju žene koje imaju invaliditet, ali i koliko im se opcija za izbor nudi? Žene koje su u većini izložene nasilju i u porodici i društvu su diskriminisane i po osnovu invaliditeta i po osnovu pola. Takođe kod majki koje imaju decu sa invaliditetom često se događa diskriminacija u shvatanju da je ona "kriva" što je rodila "takvo" dete.Veoma je čest primer nasilnog ponašanja ili napuštanja muža i oca kada se rodi dete sa invaliditetom.Tu se otvara spirala problema i uloga žrtve od majke do deteta koje ima invaliditet. Napuštanjem tradicionalnog modela invalidnosti u poslednjoj dekadi i u Srbiji, osobe sa invaliditetom žele da rade i budu aktivni subjekti u društvu.
Širenjem svesti o tom problemu, CRID će uticati na smanjenje višestruke diskriminacije i uključiti relevantne institucije i lokalnu upravu u rešavanje ovih problema a i podizanjem svesti samih žena sa invaliditetom o sebi kao žrtvama nasilja omogućiće se lakši pristup informacijama koje mogu da ukažu na smerove rešavanja dalje marginalizacije i segregacije žena sa invaliditetom ili majki koje imaju decu sa invaliditetom.
U okviru projekata i aktivnosti organizacije CRID, zalažemo se na poboljšanju uslova života osoba sa invaliditetom kao i dece i njihovom uključivanju u obrazovanje u školama sa decom bez invaliditeta U tom smislu nama je glavni cilj da podignemo svest učenika i nastavnika svih škola u Beogradu o primenljivosti inkluzivnog obrazovanja i da se iniciraju dalje akcije i saradnja na ovom polju, pre svega sa partnerskim školama i organizacijama osoba sa invaliditetom a potom i sa medijima , a zatim i sa relevantnim vladinim institucijama. Naš cilj je da se deca sa invaliditetom izvuku iz alarmantno marginalnog položaja u kome se nalaze kada je u pitanju njihovo obrazovanje u redovnom obrazovnom sistemu, i da se pokrene inicijativa za njihovo ravnopravno uključenje redovno školovanje.

Realno je očekivati da se kao rezultat naših aktivnosti na tom planu: 1. podigne svest dela nastavnika i učenika u beogradskim školama kao i porodica i neposrednog okruženja dece sa invaliditetom, o potencijalima te dece u okviru redovnog školovanja i njihovoj potrebi da i oni postanu ravnopravni deo redovnog školskog programa, 2. da se u naše aktivnosti uključe škole, institucije i organizacije koje žele da pomognu u ostvarenju ovih ciljeva 3. da se i deca sa invaliditetom ohrabre da aktivno učestvuju u školskim aktivnostima u cilju poboljšanja svog položaja 4. da se relevantne vladine institucije informišu o mogućnostima i pozitivnim primerima zajedničkih aktivnosti dece bez i dece sa invaliditetom. CRID se zalaže da podrži nenasilje u školama i pomogne stvaranju generacije učenika koji sprovode antidiskriminaciju i poštuju ljudska prava, kroz edukaciju o pravima osoba sa invaliditetom. CRID se zalaže za podsticanje prilagodljivosti u zapošljavanju osoba sa invaliditetom:

Ohrabrivanju osoba sa invaliditetom da rade, da se transformišu iz zapostavljene, nezaposlene grupacije, koja je tretirana kao teret društvu, u radno aktivnu populaciju, koja privređuje, ostvaruje prihod i time omogućava sebi i svojoj okolini uslove za dostojanstven život.
Razbijanju predrasuda o zapošljavanju osoba sa invaliditetom kod poslodavaca.
Podršci institucijama u politici podsticanja zapošljavanja i samozapošljavanja.
Prilagodljivosti sredine zbog arhitektonskih barijera sa kojima se suočavaju osobe koje imaju motorni invaliditet.
Pristupačnosti organizaovanja posla kod osoba koje imaju oštećenje donjih i/ili gornjih ekstremiteta ili senzorni invaliditet.
Promovisanju povoljnih radnih ugovora za poslodavce koji primaju osobe sa invaliditetom
Prilagodljivosti u obrazovnom sistemu akcentiranje na "celoživotnom" učenju i fleksibilnost radnih karijera.
Prilagodljivosti koja se odnosi na redukciju radnih sati, redukciju prekovremenog rada, razvoj poslova s kraćim radnim vremenom (u cilju povećavanja broja zaposlenih osoba sa invaliditetom)

Kao podršku pravu na rad CRID promoviše:

Važnost politike prekida karijere (zbog mogućeg pogoršanja zdravstvenog stanja)i važnost poslova s nepunim radnim vremenom (part - time).To je od jednake važnosti i za osobe koje imaju invaliditet kao i za osobe bez invaliditeta.
Važnost razvoja servisa personalne asistencije kako bi osobe sa invaliditetom mogle nesmetano da participiraju na tržištu rada.
Takođe ističe važnost eliminacije prepreka i mogućnost povratka na posao nakon nekog vremenskog perioda odsustvovanja sa posla.

Naša vizija je društvo jednakih mogućnosti za sve svoje članove u okviru kojeg će osobe sa invaliditetom ostvariti:

Pravo na život
Pravo na različitost
Pravo na samoodređenje i definisanje svake osobe sa invaliditetom kao ljudskog bića
Pravo ljudi sa mentalnim invaliditetom koji ne mogu sami sebe da zastupaju
Pravo punog učešća i građanskih prava u našoj zajednici
Pravo na ekonomski , fizički i psihološki integritet
Pravo na dostojanstvo, toleranciju i uključivanje
Pravo na pravdu !

Osobe sa invaliditetom žele da same sebe zastupaju u svim domenima života, CRID će svojim aktivnostima podržati osobe sa invaliditetom u obeležavanju novog razdoblja u Srbiji. Daje nadu i podstrek da osobe sa invaliditetom i na našim prostorima mogu da rade i privređuju, kao što je to već praksa u svetu.

CRID se fokusira na preduslove za zapošljavanje, porodicu i druge aspekte društvenog života koji će osobama sa invaliditetom omogućiti da postignu pravu društvenu promenu.?